Judo je borilačka vještina i olimpijski sport nastao kao skup probranih tehnika iz JuJutsua. JuJutsu je u to vrijeme u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Tada je osnivač Juda - Jigoro Kano, koji je savladao nekoliko stilova JuJutsua, odlučio uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno.
Povijest juda [uredi]Profesor Jigoro Kano ( 1860. - 1938.) se navršivši 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina JuJutsu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. 1882. godine. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti JuJutsua odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.Sa svojih 9 učenika osnovao je Kodokan institut i razvijao ono iz čega će nastati Judo (Na japanskom jeziku Nježni put. Judo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokia organizirala turnir "Judo Vs JuJutsu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a judo ekipa je uvjerljivo pobijedila. Judo je ubrzo postao dio Japanskog školskog obrazovanja a počeo se širiti i po cijelom svijetu.Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je judo uveden tek na Igrama u Barceloni 1992.
Oprema [uredi]Judoke treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove Judogi (Gi na japanskom znači - odjeća). Judogi se veže posebnim debelim pojasem koji odgovara judokinom rangu, a naziva se Obi.
Ocjenjivanje znanja [uredi]
Judoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 6 učeničkih ("Kyu") i 10 majstorskih ("Dan") s pripadajućim obojanim pojasevima.
Rang |
Japanski naziv |
Boja pojasa |
6 Kyu |
rokyu |
bijeli |
5 Kyu |
gokyu |
žuti |
4 Kyu |
yonkyu |
narančasti |
3 Kyu |
sankyu |
zeleni |
2 Kyu |
nikyu |
plavi |
1 Kyu |
ikkyu |
smeđi |
1 Dan |
shodan |
crni |
2 Dan |
nidan |
crni |
3 Dan |
sandan |
crni |
4 Dan |
yodan |
crni |
5 Dan |
godan |
crni |
6 Dan |
rokudan |
crni ili crveno-bijeli |
7 Dan |
shichidan |
crni ili crveno bijeli |
8 Dan |
hachidan |
crni ili crveno bijeli |
9. Dan |
kudan |
crveni |
10. Dan |
judan |
crveni |
Prije nego što je Jigoro Kano stvorio Judo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigou i Tsunejiru Tomiti) dodijelio status shodan. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio Judogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. 1907. Kano je predstavio Judogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni.
Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se judo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati judo u Parizu i uvidio je da učenici-zapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.
Natjecateljski judo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (nage-waza), koje se dijele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Judo se sastoji i od tehnika u parteru (katame-waza) koje se dijele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom Judu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.
Tehnike juda se na treningu uče radeći "u prazno", s partnerom koji se "pušta" i u laganom sparingu s partnerom (randori).
Pravila olimpijskog juda [uredi]
Judo meč se održava na mekanoj podlozi (Tatami), veličine u prosjeku 15x15 metara. 2 metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.
U meču se može pobijediti:
- Bacanjem
- U parteru ( gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sek. )
- Na bodove
Pobjeda bacanjem [uredi]
Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo 10 bodova (ippon) i istog trena pobijeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa dobivamo 7 bodova (waza-ari).
Za uspjela bacanja koja su ipak bila lošije izvedena i ne zaslužuju ippon ili waza-ari dodjeljuju se niži bodovi: Yuko (5 bodova) za bacanje na bok i Koka (3 boda) za bacanje na stražnjicu. Važno je napomenuti da oni nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odn. pobjednik je onaj koji skupi više tzv. "malih" bodova u tijeku borbe. No ako protivnik dobije 2 Waza-aria to se ubraja kao jedan Ippon i natjecatelj također odmah pobjeđuje bacajući drugi waza-ari.
Pobjeda u parteru [uredi]
Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. priljepiti za tatami i držati ih tako: 25 sekundi (ippon), 20-24 sekunde (waza-ari), 16-20 sekundi(Yuko), 15 sekundi(Koka).
Također, ako je protivnik već prije, bacanjem zaradio waza-ari i u parteru zadrži protivnika 20 sekundi (i time zaradi još jedan waza-ari), on pobjeđuje. Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč). Bitno je napomenuti da je parter u ranim počecima juda bio slabo razvijen i vježbao se jako malo, no nakon susreta sa borcima FUSEN RYU škole ju-jitsu, koja je bila poznata po borbi na tlu, u judu se i taj način počinje razvijati. Nakon toga na natjecanjima se počinje sve više borbi završavati u parteru te Jigoro Kano uvodi pravilo gdje se omjer borbe u stojećem stavu(TACHI-WAZA) I parteru(NE-WAZA), iznosi 70%/30% u korist borbe u stojećem stavu. No neke škole i dalje nastavljaju stavljati težište na parter jer je to na neki način u istinskom duhu BUŠIDO-a(kodeks samuraja), jer borba traje do predaje protivnika.Tu je najpoznatija škola KOSEN-JUDO, koja je u svojoj formi, temelj današnjeg BRAZILSKOG JU JITSUA i u tehničkom smislu između njih gotovo da i nema neke razlike. No pogrešno je misliti da u judu kao natjecanju, parter zauzima sporednu ulogu ili pak da su borci u judu slabi u parteru. Tehnički nema nikakve razlike sa borbama u Brazilskoj ju-jitsi, jer je tehnika identična no razlika je u tome što se judo borba prekida ako se u parteru ne vidi neki progres u tehnici(obično kada jedan natjecatelj želi zbog boljeg rezultata"potrošiti" što više vremena), te ukoliko dođe do pozicije kada nijedan natjecatelj ne pokušavaju izvesti nikakvu akciju(mrtva pozicija). Naravno treba priznati da se razvojem Brazilskog ju-jitsua, mnoge tehnike koje su pomalo počele padati u zaborav, danas ponovo vježbaju i plasiraju te je u današnje vrijeme čest slučaj da se ove dvije vještine u mnogočemu nadopunjuju.
Pobjeda na bodove [uredi]
Ako dodje do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon ili 2 waza-arija, odlučuju bodovi. No kako je već napomenut Yuko i Koka nisu kumulativni pa u slucaju da prvi borac ima 5 koki, a drugi borac ima 1 Yuko, pobjeđuje drugi borac! Isto tako, ako prvi borac ima 4 Yuka, a drugi borac ima 1 waza-ari pobjeđuje drugi borac. U slucaju da oba borca imaju isti broj Yuka i Koki, borba se nastavlja zlatnim bodom, tj. borba se nastavlja dok jedan natjecatelj ne baci protivnika na bilokakvo bacanje, tj. prvi pobjeduje onaj koji prvi zaradi bodove. Produžetci se nastavljaju u trajanju normalne borbe, no ako ni u tom vremenu nitko ne zaradi bodove sudci odlučuju tko pobjeđuje na temelju toga tko je bio u sveukupnom pogledu bolji.
Zanimljivosti [uredi]
- Važno je napomenuti da je judo, unatoč svom olimpijskom statusu, naporan i opasan sport. U počecima se nerijetko znalo dogoditi da jedan od natjecatelja izgubi život na tatamiju. Sakujiro Yokoyama (jedan od prvih Kanovih učenika) je znao reći da je svaki put, prije nego bi krenuo na turnir, obavio sve poslove koje je trebao i pozdravio se s roditeljima.
- Najviši rang judo znanja, 10. Dan, je do sada u povijesti dobilo svega 15 judoka, od kojih je danas (rujan 2006. godine) samo 3 živuća!
- Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje.
|