Karate je ryukyujska borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Riječ karate na japanskom jeziku znači 'prazna šaka' . Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi južno od Japana u otočju Ryu Kyu.Karate je posebno poznat kao udaračka borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela,a posebno ruke, noge, laktove, koljena itd. Moderni karate se obično dijeli na tri dijela:
Kihon, prevedeno na hrvatski znači osnovna tehnika ili osnova, ali možda najbolje kao osnove karatea.Ovo objedinjuje sve osnovne tehnike karatea kao što su udarci rukom, udarci nogom, stavovi, blokovi i dr. Kakogod, ovo je samo opći izgled karatea. Kihon nije jedino što početnik uči i što autsajder vidi, nego ide u srce onoga za što osnovne tehnike stvarno služe. Ravnoteža, brzina, snaga, izbor momenta, koncentracija i mnogo drugih stvari su pravi kihon, a to nastaje beskonačnim ponavljanjem tehnika. Zato se za kihon kaže da je osnova karatea.
Ako je kihon srce i mozak karatea, onda je kata njegova kralježnica. Kata je skup poteza, koje imaju svoj oblik, red po kojem se rade. Pokazuju borbu sa zamisljenim protivnikom, a ima ih 26. Kate su modeli pokreta i tehnika koje prikazuju principe borbe ili borbu sa zamišljenim protivnikom, tj. ona je zamišljena kao skup pokreta koji prikazuju različite tipove napada i obrane pod idealnim okolnostima.Važno je zapamtiti da su one razvijene dok još nije bila razvijena pismenost na Okinawi ili Kini, pa su fizičke rutine bile logična metoda za čuvanje ovog tipa informacija. Također je važno zapamtiti da ti pokreti mogu imati različita objašnjenja kao tehnike samoobrane - nema 'standardnog dobrog ili lošeg' načina za objašnjenje, ali objašnjenja mogu imati više ili manje pomoći u pravoj borbi. Tradicionalne ideje [uredi]
Tri napada
- Sen sen no sen - napasti prvi
- Go no sen - kontra na napad (presretanje)
- Tai no sen - napasti istodobno
Kumite prioriteti
- Ichi gan - prvo, oči (svjesnost)
- Ni soku - drugo, rad nogu (sposobnost i osnova)
- San tan - treće, duh (želja za borbom)
- Shi riki - četvrto, snaga (uvježbanost tijela)
Tri duha
- Fukutsu no seishin - nikad se ne predaj
- Kanto no seishin - dobar borbeni duh
- Hissho no seishin - pobjednički duh
Četiri boljke
- Strah
- Iznenađenje
- Dvojba
- Zbunjenost
Tri svijesti
- Mushin - besvjesnost (nema potrebe za razmišljanjem)
- Fudoshin - nepokretan um (bez utjecaja izvana)
- Heijushin - uobičajeni um (uvijek spreman)
Druge ideje
- Seme - pritisak na protivnika
- Zanshin - svjesnost sebe i okoline
- Ki - opća životna energija
- Do - put
- Embusen - položaj protivnika
- Seichusen - središnja linija protivnika ili sebe
 Smatra se da počeci borilačkih vještina počinju s indijskim kraljevićem Bodhidharmom koji je šireći budizam došao iz Indije u Kinu, točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su budistički svećenici lošeg zdravlja smislio je određene vježbe za očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 načina lo-hama». Među tim vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen svećenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo podučavali borilačke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota, tadašnjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vještine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znači ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).
Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vještina.
Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za žito), tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).
Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vještinu zvanu Te. To se pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikažu. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promjenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom znači prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio po čitavom svijetu.
Povijest karatea u Europi [uredi]
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća karate vještina se vježbala u Europi u okviru judo klubova. Prve karate–ke su podučavali japanski instruktori koji su u Europi boravili pod pokroviteljstvom Japanske karate federacije (Japan Karate Association).
U Francuskoj je 1961. godine osnovan prvi europski nacionalni savez (French Karate) koji je bio član francuske judo federacije (Judo Federation) a prvi predsjednik je bio Jacques Delcourt.
Prvo mađunarodno natjecanje održano je 1963. godine u Belgiji (Belgija, Francuska, Velika Britanija).
U Francuskoj je održan 15.12.1963. prvi europski karate kongres sa nazoćnošću predstavnika sedam nacionalnih saveza: Italije, Belgije, Švicarske, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Španjolske. Na kongresu je odlučeno da se kontaktiraju nacionalne europske judo federacije u okviru kojih se je vježbao karate. Zauzet je stav da je unifikacija karate tehnika nemoguća te da se pitanje unifikacije sudačkih pravila koja su bila različita u nacionalnim savezima rješi na idućem kongresu.Drugi europski karate kongres održan je u Parizu 24.05. 1964. godine gdje su delegati za predsjednika izabrali Jacques Delcourt-a, te direktorij u sastavu: podpredsjednici Brief (Njemačka), Cherix (Švicarska), Fannoy (Belgija), tajnik Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija). U sklopu kongresa održan je sudački tečaj pod vodstvom japanskih instruktora.Treći europski karate kongres održan je u Parizu 21.11. 1965. godine na kojem je broj članova povećan na deset uključenjem delegata iz Jugoslavije, Austrije i Portugala. Tehnički savjetnik francuz Henry Plee izabrao je četiri japanska instruktora za savjetnike (Kono, Yamashima, Toyama i Suzuki). Prihvaćen je statut te je formirana Europska karate unija (EKU) te je na novim izborima za predsjednika izabran Jacques Delcourt i direktorij u sastavu: 1-podpredsjednik Fannoy (Belgija), 2-podpredsjednik Cherix (Švicarska), tajnik sa funkcijom blagajnika Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija).Na kongresu je donesen financijski plan i sudačka pravila te je odlučeno da se prvo europsko prvenstvo održi 07.05. 1966. u Parizu (momčadsko natjecanje sa 5 natjecatelja + jedna rezerva i pojedinačno bez težinskih kategorija i sa maksimalnim brojem od 4 natjecatelja po nacionalnom savezu).Prvi europski prvak 1966. bila je momčad Francuske koja je u finalu pobijedila Švicarsku. U finalu pojedinačnog natjecanja Baroux je pobijedio Sauvina (oba iz Francuske). Prvenstvo je obilovalo teškim povredama. Na kongresu je izabrana Sudačka komisija a za savjetnike su izabrani Suzuki i Mochizuki.U Rimu je 1967. godine održan prvi međunarodni sudački seminar koji je trajao tjedan dana i na kojemu su usklađena sudačka pravila bazirana na pravlima JKA. Na seminaru su iz Hrvatske sudjelovali Berislav Jandrić i Žarko Modrić.Drugo europsko prvenstvo održano je 05.05.1967. godine u Londonu, a na kongresu je odlučeno da se drugi međunarodni sudački seminar održi u Splitu 1968. godine.Na međunarodnom sudačkom seminaru održanom u Splitu u sklopu "Kupa Jadrana" za međunarodne suce su položili Berislav Jandrić, Emin Topić i Žarko Modrić.U Parizu je 1968. godine održano treće europsko prvenstvo i 6 kongres EKU.U Londonu je 1969. godine održano četvrto europsko prvenstvo i 7 kongres EKU.Peto europsko prvenstvo održano je u Hamburgu 1970. godine i 8 kongres EKU na kojemu je prihvaćen repasažni sistem natjecanja i usvojene su težinske kategorije.Iste godine prihvaćen je statut te je osnovana Svjetska karate unija (WKU) a prvo svjetsko prvenstvo održano je u Tokiju 10.10.1970. godine. Povijest karatea u Hrvatskoj [uredi]
|
|
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava) |
U Zagrebu je 1957. godine osnovan Judo klub "Kata". Kao i u većini europskih klubova tako i u Judo klubu "Kata" vježbao se je karate a čiji članovi su bili Berislav Jandrić, Emin Topić, Žarko Modrić,Nikola Pečko itd. Korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj 1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba "Mladost" u Zagrebu.
Prvi japanski instruktor koji je održao seminar u Hrvatskoj bio je Tetsui Murakami 1964. godine a za njime su sljedili Yoshinao Nanbu (1967.), Tatstuo Mochizuki (1969.), Hanshi Chojiro Tani (1969. i 1970.), Yashuhiro Suzuki (1971.), Satoru Hanai (1972.), Taiji Kase (1973.) itd.
Krajem 1966. godine osnovan je Karate klub "Lika" (od 1974. godine Karate klub "Polet"). Prvi hrvatski karate klubovi su 1967. godine udruženi u Karate odbor Hrvatske. Prvi predsjednik Karate odbora Hrvatske bio je Žarko Modrić.
Karate savez Hrvatske osnovan je 1970. godine a osnivačka skupština održana je u prostoriji Fakulteta za fizičku kulturu (sada Kineziološki fakultet) u Kačićevoj ulici u Zagrebu. Prvi predsjednik Karate saveza Hrvatske bio je Radomir Potrebić.
Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine a prvi predsjednik bio je Emin Topić.
Prva prvenstva Hrvatske i Jugoslavije održana su krajem šezdesetih godina u dvorani KUD "Kolo" na Trgu maršala Tita u Zagrebu.
Prvo momčadsko natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinačno Prvenstvo Hrvatske 1972. godine održano je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu i ŠD "Trešnjevka". Kasnije, natjecanja su održavana u ŠD "Dom športova".
Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog učilišta u Ilici u Zagrebu. Prvo natjecanje u katama održano je krajem sedamdesetih godina.
U Splitu je 1968.godine održano prvo međunarodno natjecanje "Kup Jadrana". U sklopu natjecanja je održan i drugi europski međunarodni sudački seminar (EKU) na kojemu su za sudačka zvanja položili Berislav Jandrić, Emin Topić i Žarko Modrić. Gost natjecanja bio je predsjednik Europske karate unije (EKU) Jacques Delcourt.
Reprezentacija Hrvatske imala je svoj prvi nastup u Zagrebu 1972. godine protiv reprezentacije Austrije. Tijekom sedamdesetih boje Hrvatske i Jugoslavije branili su Jandrić, Jurjević, Mikulek, Vugrinčić, Matić, Donatović, Potrebić, Šafranić, Feitl, Kiseljak, Čelan, Smoljenović, Putnik itd. U susretu reprezentacija Francuske, europskih i svjetskih prvaka i Jugoslavije 1972. godine u Beogradu, jedinu pobjedu za Jugoslaviju izborio je Berislav Jandrić u borbi sa tadašnjim europskim prvakom Sauvinom.
U Zagrebu je 1972. godine održan prvi republički sudački seminar na Fakultetu za fizičku kulturu a predavači su bili Berislav Jandrić i Radomir Potrebić.
Prvi momčadski prvaci Hrvatske bili su 1973. godine natjecatelji Karate kluba "Tempo". Prvaci drugog momčadskog prvenstva Hrvatske održanog u Varaždinu 1974. godine bili su natjecatelji Karate kluba "Polet".
Prvi trenerski seminar održan je na Badiji 1975. godine u organizaciji Fakulteta za fizičku kulturu iz Zagreba a prvo antropološko mjerenje, mjerenje snage, izdržljivosti i brzine hrvatskih reprezentativaca provedeno je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu u Kačićevoj ulici 1974. godine.
Prvi nosioci DAN -ova, crnih pojaseva u Hrvatskoj bili su Berislav Jandrić i Žarko Modrić koji su kasnije dodijelili DAN-ove ostalim karatistima diljem Hrvatske.
Početkom sedamdesetih godina dolazi do podjele u Europskoj karate federaciji. Dio nacionalnih saveza formira All Europe Karate Federation u kojoj dominantnu ulogu zadržavaju japanski instruktori Nakayama, Kasse, Kanazawa, Chirai, Enoeda i Abe.
Karate savez Jugoslavije isključen je 1972. godine iz Europske karate unije tako da su 1973. godine na kongresu Sveeuropske karate federacije (All Europe Karate Federation) u Saarbrücken –u Berislav Jandrić i Jadranko Jurjević zastupali Karate savez Hrvatske i sudjelovali na međunarodnom trenerskom i sudačkom seminaru. Berislav Jandrić je sudio na europskom prvenstvu AEKF-a 1973. godine u Saarbrücken –u.
Karate savez Jugoslavije primljen je u članstvo EKU ponovno 1984. godine.
Od sredine sedamdesetih pa do kraja osamdesetih godina nastupili su crni dani za hrvatske karatiste. Dominantnu vlast u hrvatskom karateu imale su osobe koje su radile protiv interesa hrvatskog karatea, hrvatskih natjecatelja, sudaca i klubova. Formiran je i ilegalan savez. Osnivači ilegalnog saveza su bili disciplinski kažnjeni a neki su se prestali baviti karate sportom.
Početkom domovinskog rata 1991. godine formiran je krizni stožer u sastavu Berislav Jandrić,Branimir Kuleš , Želimir Feitl itd. Prvi predsjednik novoimenovanog Hrvatskog karate saveza bio je Branimir Kuleš a Berislav Jandrić bio je predsjednik Sudačke komisije.
Sljedila je borba za afirmaciju hrvatskog karatea u svijetu, jačanje hrvatske karate organizacije i izbacivanje iz te organizacije svih koji do 1991. nisu radili u interesu hrvatskog karatea.
Hrvatski karate savez primljen je u Europsku karate uniju 1992. godine u Nizozemskoj (Den Bosch) a u Svjetsku karate uniju (WKU) iste godine u Španjolskoj (Grenada).
U periodu od 1993. pa do 1995. godine Berislav Jandrić i Jadranko Jurjević na kongresima Europske karate unije (EKU) borili su se za ravnopravnost malih zemalja i protiv privatizacije unije od strane pojedinih europskih moćnika i zemalja.
Na Svjetskom kupu 1995. godine zbog incidenta kojega je izazvao Enver Idrizi i njegovi navijači Hrvatski karate savez je suspendiran na dvije godine.
Događaj su iskoristili pojedinci iz Hrvatskog karate saveza koji su u cilju vlastitog probitka za suspenziju optužili tadašnje dužnosnike Hrvatskog karate saveza doc.dr.sc. Berislava Jandrića i prof.dr. Branimira Kuleša koji su proglašeni isključivim krivcima iako postoji službeni zapis o incidentu.
Na Izbornoj skupštini Hrvatskog karate saveza krajem 1995. u Osijeku je izabrano novo vodstvo.
Od osamostaljenja Hrvatske, karate je računajući europska i svjetska prvenstva najtrofejniji hrvatski šport.
Hrvatski karate savez je na kongresu Europske karate federacije održane u Bremenu 2003. godine dobio organizaciju Seniorskog europskog prvenstva 2009. godine.
U Rijeci je 2004. godine održano Europsko kadetsko i juniorsko prvenstvo.
Na kongresu Europske karate federacije (EKF) na Tenerifima 2005. godine Stjepan Čelan izabran je za člana Izvršnog odbora (EKF Directing Committee - Executive Board).
Osobe koje su obnašale dužnost predsjednika
Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate komisije unutar Judo saveza Hrvatske, 1965. - 1967.
Žarko Modrić, predsjednik Karate odbora Hrvatske, 1967. - 1970.
Dipl. ing. Radomir Potrebić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1970. - 1972.
Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1972. - 1974.
Dipl.oec. Nikola Smoljenović, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1974. - 1975.
Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1975. - 1981.
Ivan Jarnjak, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1981. - 1982.
Dipl.iur. Dušan Petrovski, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1982. - 1985.
Dr. Marijan Mlinarić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1985. - 1987.
Dr. Nikola Matijević, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1987. - 1989.
Ilija Smoljenović, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1989. - 1991.
Prof.dr. Branimir Kuleš, predsjednik Hrvatskog karate saveza, 1991. - 1995.
Stjepan Čelan, predsjednik Hrvatskog karate saveza, 1995. -
A japanci tj.. Tim koji dresira životinje također su obučavali i neke životinje..
Tekst Preuzet sa:
| 
